Tamburice moja, moj plamenu bijeli,
kako bi to bilo da se nismo sreli.
Neka bi te druga milovala ruka,
a u mom bi srcu bila vječna tuga.

Mi noćima mnogim ne damo da spiju,
zajedno smo mnoge ispratili svate.
Kad me u životu neka tuga svlada,
dovoljno je samo da pomislim na te.

Tamburice moja, tu kraj srca moga,
najljepše ti zvuke, prosipam u krilo.
Cijeloga života, otkrivam ti tajne,
još da imam jedan, malo bi mi bilo.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)