Vesela je moja Šokadija,
tugu skriva, o ljubavi piva.
Kad joj dođem dušu mi otvara,
i šokačko srce iz njedara.

Širi grane Šokadijo sveta,
već ih širiš stotinama ljeta,
čuvaj Bože Šokca i Šokicu,
čuvaj Bože šokačku ravnicu.

Zlatno sunce moje Šokadije,
sve me jače miluje i grije.
Kada krene draga rič šokačka,
i vesela pisma divojačka.

Nije moja Šokadija mala,
k'o stoljetni hrast se rascvjetala.
Baranjom i Slavonijom ravnom,
rijekom Savom, Bačkom i Dunavom.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)