Sa svih strana okružena šumom,
nagnila se trošna kolibica,
društvo su joj vjetrovi i srne,
tiha glazba, cvrkutanje ptica.

Stari bagrem na ćošak šljivika,
do kolibe moje miris pruža.
Vrime prošlo a još uvik raste,
kraj duvara kalemita ruža.

Što starija sve te više volim,
stara zgrado mojih uspomena,
dida, baka i svi pređi naši,
lipa s tobom živili vrimena.

Presvetoga srca još na zidu,
uramljena stoji stara slika.
Prid njom baka klečila je često,
i molila za didu vojnika.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)