Otkad te nema k'o beskućnik lutam,
po ulici skupljam opalo granje,
da ugrijem dušu koja je prazna,
a nade ja imam, sve manje i manje.

I Dunav laže, ako ti kaže,
da ima ga više od suza mojih,
jer ni'ko ne zna, pa ni sam Dunav,
koliko sam željan usana tvojih.

Pitaju noći, zašto te nema,
zidovi bijeli, plaču za tobom,
jer tvoje riječi ne čuju više,
a najviše plaču jer rekla si zbogom.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)