Idem putem, puta nema više,
idem stazom i ona se briše.
Gdje je mjesec i on se je skrio,
pijan noćas i sinoć sam bio.

Dozreli su kesteni,
k'o i prošle jeseni.
Idu kiše ledene,
a meni svejedno je.

Čizme moje ne slušaju mene,
uvijek jedna u birtiju skrene.
Druga voli rakiju i žene,
prvu prati, odmah za njom krene.

Kuća moja ruševina stara,
nemam stola, nemam ni ormara.
Imam samo krevet da prespavam,
kad od pića malo boli glava.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)