Život ide, kao rijeka,
koja teče moru svome,
čovjek žudi iz daleka,
dome dragi, dragi dome.

Dome moj,
čežnjo srca moga,
dome moj,
evo sina tvoga.

Život juri, kao ptica,
koja leti prema jugu,
čovjek tek uz draga lica,
zaboravlja svoju tugu.

I kad život jednom stane,
kao kazaljka na satu,
čovjek želi zadnje dane,
provesti u svome jatu.

Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati)